MILICA BODIROGIĆ – DŽUDO KAO NAČIN ŽIVOTA

Mlada džudistkinja Milica Bodirogić jedna je od naših sportistkinja koja je internacionalni uspeh postigla zahvaljujući samo sopstvenoj upornosti. Svojim dosadašnjim rezultatima i uspesima na državnim i balkanskim prvenstvima, kao i evropskim kupovima, polako je počela da piše knjigu svoje profesionalne karijere džudistkinje, u kojoj će, kako se nada, u budućnosti zlatnim slovima biti upisana i najsjajnije medalje sa najvećih svetskih takmičenja.

Kada i kako ste počeli da se bavite džudom?

Džudo treniram već jedanaest godina, od svoje devete godine. Na prvi trening otišla sam u džudo klub Panter u Bijeljini, sa svojim bratom Srđanom, koji je tada tamo trenirao, a koji je i sada je uspješan džudista. Bila sam oduševljena borbama, polugama, zahvatima koje smo vježbali i kako sam brzo napredovala i učila tehniku, pomislila sam da bi ovo mogao biti pravi sport za mene, što se kasnije i potvrdilo. Odlučila sam da nastavim da treniram.

Najveći dosadašnji uspeh Vam je srebro na evropskom kupu za seniore, održanom prošle godine u Beogradu. Kako je tekao put do ovog rezultata i koji su još Vaši značajni uspesi?

U klubu Panteru Bijeljini u BiH zakoračila sam u svijet džudoa, a zahvaljujući brojnim medaljama na državnim takmičenjima postala sam reprezentativka. Oko četiri godine bila sam u reprezentaciji BiH kao i prvakinja BiH u kategoriji plus 70 kg. Na poziv kluba Crvena Zvezda prešla sam u Srbiju i počela da se takmičim za taj klub. Postala sam prvakinja Srbije u kategoriji do 78 kg i član srpske reprezentacije. Najdraža medalja mi je, svakako, srebro na evropskom kupu za seniore održanom 2015. godine u Beogradu, ali i srebrna odličja na Balkanskim prvenstvima za kadete, održanim u Makedoniji i Bugarskoj 2013. godine i u Grčkoj 2014. godine.

Vrhunski rezultati zahtevaju veliki trud i ulaganje, od koga imate najveću podršku?

Svakako je sigurno to da se do vrhunskog rezultata može doći samo velikim radom i upornošću. Iza Vas ostaju mnogobrojni treninzi, pripreme i kapi znoja, ali kada uzmete medalju u ruke, iz Vas izbije tolika sreća i uzbudjenje da taj napor odmah padne u zaborav. Uz to je, takodje, vrlo bitna i podrška, koju sam ja u svakom momentu imala najviše od svojih roditelja i brata.

Šta je za Vas džudo i koja su pravila sporta?

Džudo je drevna borilačka veština, nastala u Japanu. Osnivačem se smatra Dzigoro Kano. Zahtjeva veliku preciznost, brzinu, tehniku i cilj je baciti protivnika na ledja. To se zoveippon i označava pobjedu. U toku borbe se primjenjuju različite poluge, zahvati i gušenja. Najbolji način za njihovo uvježbavanje je stalno ponavljanje. Ne postoji opasnost prilikom pada jer se to takodje vježba. Vremenom, za mene je džudo postao ne samo sport koji volim i kojim se bavim, već i način života.

Koji su Vaši ciljevi u predstojećim sezonama?

S obzirom da sada živim, radim i treniram u Čikagu, voljela bih da na takmičenjima nastupam za tim USA. Takođe, moj brat Srđan i ja imamo u planu da se ostvarimo i kao treneri i da otvorimo džudo klub u Čikagu. Ali, za sada moje je samo da pravilno, kontinuirano i vrijedno vježbam i nadam se da uspjesi neće izostati, kao što nisu ni do sada.